ŠEĆERNA BOLEST


Što je to šećerna bolest ili dijabetes(lat. diabetes mellitus)

Šećerna je bolest kronično stanje koje nastaje kada gušterača prestane u potpunosti ili djelomično proizvoditi hormon inzulin ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu zbog otpornosti stanica na njega (inzulinska rezistencija). Da bi ljudsko tijelo normalno funkcioniralo potrebna mu je energija, koju ono dobiva iz hrane. Hrana se probavom razgrađuje do šećera – glukoze, koja krvlju putuje u stanice u kojima se iz glukoze proizvodi energija. Za ulazak glukoze u stanice ključnu ulogu ima inzulin. Ako se ne proizvodi dovoljno inzulina ili inzulin koji gušterača luči ne može djelovati, glukoza ne ulazi u stanice te raste njena razina u krvi. Zato je osnovna značajka dijabetesa povišen šećer u krvi koji dugoročno uzrokuje oštećenja na očima, živcima, bubrezima i krvnim žilama.


Znakovi upozorenja vezani uz dijabetes:

  • • pretjerana žeđ i suhoća usta
  • • često i obilno mokrenje
  • • stalna glad
  • • neočekivani pad ili porast tjelesne težine
  • • slabost, umor
  • • zamagljen vid
  • • razdražljivost
  • • sporo zacjeljivanje rana i modrica
  • • trnci ili gubitak osjeta u šakama ili stopalima
  • • česte infekcije (zubnog mesa, kože, rodnice ili mokraćnog mjehura)

Tipovi šećerne bolesti

Najrasprostranjeniji su tip 1 i tip 2, a poseban oblik bolesti je gestacijski dijabetes koji se javlja kod trudnica.

Šećerna bolest tipa 1

Šećerna bolest tipa 1 javlja se najčešće u djetinjstvu i mladosti, iako može početi u bilo kojoj starosnoj dobi. U ovom tipu šećerne bolesti beta stanice gušterače, koje proizvode inzulin, postupno propadaju, sve dok ne dođe do potpunog nedostatka inzulina. To se događa zbog upalne reakcije tijela protiv vlastitih stanica gušterače.

Nastanak bolesti je obično iznenadan i dramatičan, a najčešći simptomi koji ukazuju na pojavu bolesti su: neobična i izrazito jaka žeđ i glad, potreba za slatkim, nagli gubitak tjelesne težine, slabost, umor, poteškoće s vidom, učestalo mokrenje i razdražljivost.
U liječenju šećerne bolesti tipa 1 neophodna je primjena inzulina. Tip 1 javlja se kod oko 10% od ukupno oboljelih od šećerne bolesti.


Faktori rizika za tip 1 šećerne bolesti još nisu dovoljno definirani, ali kombinacija nasljeđa i utjecaja okoliša (virusne infekcije, stres) može biti okidač za razvoj bolesti. Etiologija je nejasna, a pretpostavlja se da se radi o autoimunim uzrocima.

Šećerna bolest tipa 2

Tip 2 najčešći je oblik šećerne bolesti koji se javlja u otprilike 90% oboljelih od ove bolesti. Nekad se nazivao o inzulinu neovisan tip šećerne bolesti ili starački (adultni) dijabetes. Iako se uglavnom javlja kod odraslih, sve je više oboljelih u mlađoj životnoj dobi.

Tip 2 šećerne bolesti karakteriziraju dva osnovna problema:

• gušterača ne proizvodi dovoljne količine inzulina i/ili • stanice organizma ne koriste proizvedeni inzulin učinkovito zbog otpornosti na vlastiti inzulin (inzulinska rezistencija)

U tipu 2 šećerne bolesti simptomi se javljaju postupno, u mnogo blažem obliku. Pojedine osobe s tipom 2 šećerne bolesti nemaju rane simptome pa se dijagnosticiraju i nekoliko godina nakon pojave bolesti. U oko polovice slučajeva sve do razvoja kroničnih komplikacija nema simptoma.

Određeni čimbenici mogu povećati rizik od razvoja bolesti, a to su:

• gojaznost (80% osoba sa šećernom bolešću tipa 2 su pretili)
• dob (iznad 40 godina učestalost raste)
• nedostatak tjelesne aktivnosti
• obiteljska sklonost
• rasna predispozicija
• pojava dijabetesa u trudnoći
• smanjena tolerancija glukoze
• stres

Šećerna bolest u trudnoći

Šećerna bolest u trudnoći ili gestacijski dijabetes javlja se zbog povećane inzulinske rezistencije kao posljedice lučenja posebnih hormona u trudnoći.

Rizik za razvoj gestacijskog dijabetesa imaju žene s prekomjernom težinom, ako imaju roditelja ili srodnika sa šećernom bolešću, ako su već rodile dijete s prekomjernom težinom ili ako su prije trudnoće već imale granično povišene vrijednosti glukoze u krvi.

To je obično privremeni poremećaj, najčešće se javlja u drugoj polovici trudnoće i nakon poroda se povlači.

Uredne vrijednosti glukoze u krvi majke tijekom trudnoće jedan su od osnovnih preduvjeta za zdrav razvoj ploda i trudnoću bez komplikacija. Gestacijski dijabetes liječi se primjerenom prehranom, tjelovježbom, a nekad zahtijeva i inzulinsko liječenje.

Važno je znati da osobe koje su imale šećernu bolest tijekom trudnoće imaju nakon toga veći rizik za razvoj tipa 2 šećerne bolesti.

Ostali oblici šećerne bolesti

Šećerna bolest može se razviti i tijekom uzimanja nekih lijekova, a najčešće se radi o kortikosteroidima.

Nekad se šećerna bolest javlja kao posljedica drugih bolesti, primjerice upale gušterače ili pankreatitisa, poremećaja nadbubrežne žlijezde ili žlijezde hipofize.

Šećernu bolest uzrokuju i neki rijetki genski poremećaji.

Komplikacije šećerne bolesti

Šećerna je bolest kronična i mora se posvetiti trajna pozornost njenom liječenju kako bi se spriječio razvoj komplikacija. Štetne posljedice bolesti koja nije pod nadzorom su neizbježne. Svijest o tome je iznimno važna jer se osoba godinama može osjećati dobro pa često nije dovoljno motivirana za pravodobnu brigu.

Komplikacije šećerne bolesti javljaju se zbog promjena na velikim i malim krvnim žilama te zbog oštećenja živaca. To su:

• komplikacije krvožilnog sustava (ateroskleroza, srčani udar, moždani udar)
• neuropatije (oštećenja osjetilnih živaca)
• komplikacije na očima (šećerna bolest je glavni uzrok sljepoće kod odraslih)

Što su razine glukoze u krvi bliže normalnim vrijednostima (4,4 – 6,1 mmol/l), smanjiti će se mogućnost razvoja komplikacija šećerne bolesti.

Kako se liječi šećerna bolest?

Zdrava prehrana i redovita tjelesna aktivnost izrazito su važne u liječenju oba tipa šećerne bolesti.
Osobe koje boluju od dijabetesa tipa 1 svakodnevno moraju nadomještati inzulin jer ga njihova gušterača više ne može sama proizvoditi.
Liječenje dijabetesa tipa 2, uz pravilnu prehranu i redovitu tjelovježbu, provodi se oralnim antidijabeticima (tabletama za liječenje šećerne bolesti), njihovom kombinacijom te inzulinom kada se iscrpe zalihe prirodnog inzulina.

Dobra edukacija (zdravstveni odgoj o šećernoj bolesti) i samokontrola (samoodređivanje razine glukoze u krvi i glukoze i acetona u mokraći) omogućuju održavanje poželjne razine šećera u krvi i kontrolu bolesti. Bolesnici moraju biti svjesni da je najveći dio odgovornosti za liječenje na njima samima. Ispravnim liječenjem te redovitim praćenjem moguće je voditi zdrav i dug život i izbjeći ili usporiti nastanak komplikacija.

Svjetski dan šećerne bolesti

Svjetska zdravstvena organizacija i Međunarodni savez dijabetičara proglasili su 1991. godine 14. studeni Svjetskim danom šećerne bolesti. Tog je dana, davne 1871. godine, rođen Frederick Banting koji je zajedno s Charlesom Bestom 1921. godine u Kanadi otkrio inzulin. Milijunima dijabetičara širom svijeta inzulin znači život.

Svake godine 14. studeni nosi drugu poruku. Od 2001. naglasak je na komplikacijama dijabetesa, a ove je godine naglasak na bolestima bubrega.

14. studenog 2001. godine osnovana je Svjetska zaklada za dijabetes. Od osnivanja do danas utemeljila je 20-ak projekata s ciljem povećanja općeg znanja o dijabetesu, prevencije i pravovremenog otkrivanja bolesti na lokalnoj, regionalnoj i globalnoj razini.

Svake godine 14. studenog i Hrvatska se pridružuje Svjetskoj zdravstenoj organizaciji različitim aktivnostima usmjerenim na otkrivanje i liječenje šećerne bolesti.